Opisi

REVIEW: Mutant Year Zero: Road to Eden

Ovaj tekst je originalno izašao u januarskom 122. broju časopisa Play!Zine, koji možete besplatno preuzeti na ovom linku.

Krajem godine uvek pravimo neke liste, svodimo račune i generalno procenjujemo šta je to valjalo u toj uskoro već staroj godini, i šta očekujemo od nove. Tako i ja imam svoju mini „bazu podataka“ koja se bavi isključivo igrama, a u okviru nje, jednu listu na kojoj su naslovi koji su potcenjeni od strane kritičara, a samim tim vrlo često i publike. Prošle godine na primer, na toj mojoj listi, pobednik je bila igra Hob, koja (iz neke moje perspektive) nikako nije uspela da nađe put do dovoljnog broja ljudi, a svojim kvalitetom je sigurno bolja od mnogih „9 od 10 tripl ej“ multimilionskih naslova koji su se po defaultu ugurali na to mesto.

Ove godine, nije se puno toga promenilo, i opet će tamo neke Ubicine veroispovesti (ovaj put u Grčkoj), Ratna polja 18. deo, Pozivi na dužnost i Pljačkašice grobova biti ugurane u mnoge top 10 liste, a neke fenomenalne manje igre će proći ispod radara. E tu stupamo mi na scenu, čija je dužnost da probamo barem malo da otrgnemo ljude od kopipejst nastavaka. Da vam ukažemo da gejmerska realnost nije samo open world multi player rpg battle royale, već da treba samo malko zagrebati ispod površine, i možda ćete naići na pravi mali nebrušeni dijamant .

Posle ovakvog uvoda, verovatno već možete naslutiti kojim tonom ću govoriti o Mutant: Year Zero, jednom krajnje prelepom putovanju kroz postnuklearnu planetu Zemlju. Jeste, tematika je krajnje istrošena, ali sve ostalo što karakteriše ovu potezno-stratešku rpg avanturu je pravi mali dašak svežine u našim gejmerskim bibliotekama.

Ono što prvo upada u oči su glavni protagonisti igre, patka i svinja koji nose odeću, pucaju iz oružja i pričaju čim imaju priliku da razmene koji dijalog. To vas može možda i odbiti na keca, jer ume da deluje dečije, ali ipak, nemojte se zavarati tom stavkom. Igra će vas odmah staviti u njihovu kožu i neće vam dati nikakav poseban uvod u priču, već ćete onako instant krenuti sa istraživanjem i rešavanjem situacije u kojoj su se našli naši junaci.

Ukratko, Bearded Ladies, kompanija koja stoji iza ovog naslova, je napravila svet koji funkcioniše i daleko nakon velikog rata koji je zadesio našu planetu. Svet koji je opasan za istraživanje, u kome jedinu sigurnost predstavlja Arka, veoma malo miroljubivo mesto koje naseljavaju preživeli u dalekoj budućnosti. Omaži igrama kao što su Fallout i Stalker su više nego očigledni, pa nemojte da vas čudi kada čujete da je glavno zanimanje naših likova upravo „Stalker“, a da ćete se zaputiti u svoju veliku avanturu po celoj „Zoni“.

Čitava mapa Zone je podeljena na desetine manjih segmenata, i kako napredujete kroz igru, tako će vam se otvarati dalji putevi koji će vas voditi kroz glavnu misiju, ali isto tako, nailazićete na račvanja i na neke opcione delove koje možete, a i ne morate, da istražite. Svet je prelep i grafika je sjajna u većini situacija, te će vas put voditi kroz guste šume, snegom pokrivene delove mape i stare i zarasle gradske zone.

Sa gejmplej strane, Mutant Year Zero je podeljen u dva dela. Prvi je istraživanje sveta koje se odigrava u realnom vremenu, koji se u suštini svodi na prikupljanje resursa i ispitivanje situacije na terenu. Kada naiđete na grupu neprijatelja, obilazićete ih sa svih strana i merkati koja je najbolja taktika za napad. Vremenom će se vaša družina mutanata povećavati, ali maksimum koji možete voditi u jednom trenutku su tri člana. Njih troje ćete onda rasporediti kako mislite da je to najbolje i inicirati borbu.

Borba se izvodi iz taktičkog moda, u kome će svaki karakter na mapi imati prava na po jedan potez do sledećeg kruga. U toku tog jednog poteza, svaki vaš mutant će imati priliku da odigra dve akcije. Što bi u praksi značilo da sa jednim karakterom možete da repetirate oružje pa zatim da zapucate ili recimo da protrčite do zaklona pa da se izlečite ili možda bacite bombu. Ono što morate da znate je da Zona ne prašta, i igra je čak i na najmanjem nivou težine (koji je u ovom slučaju Normal) veoma izazovna. Ako se pak rešite da igrate na srednjem nivou težine (hard), budite spremni na ogroman nivo taktiziranja i prilično temeljno čišćenje svakog dela mape na kome se nalaze protivnici koje možete da savladate. Oni iza sebe ostavljaju oklope, bombe, a i ostale resurse koje ćete koristiti da unapredite oružja koja budete nalazili po Zoni.

Inače, pošto su glavni likovi naši krajnje simpatični mutanti, uživaćete dok budete sa njima otkrivali taj stari svet, i dok budete nalazili na razne artifakte iz doba Drevnih (Ancient, tj. ljudske vrste). Njihova tumačenja naših svakodnevnih predmeta su jako duhovita, i igru karakteriše veoma nenapadan smisao za humor, koji proizilazi iz naivnosti i neznanja naših protagonista. Tako će oni međusobno pričati razne legende o našem vremenu, plašiti se nekih starih stvari i donositi zaključke koji su njima logični. Neću ići dalje od ovoga, ali kada pri samom početku naiđu na kasetofon (tj. bumboks), ući će u raspravu da ne smeju da pritisnu crveno dugme, jer ono raznosi sve pred sobom – ne zove se džabe to bum kutija. Jasno vam je onda kako mogu da zvuče i ostali komentari o nama, našem načinu života i predmetima koje koristimo, njima tako misterioznim i nejasnim.

Pošto su jako različite ličnosti, različite građe, različitog temperamenta, jasno je da će imati i svoje posebne veštine. Njihovo stablo veština nije obimno, i kako budete prolazili kroz borbe (tj. zarađivali XP), tako ćete otključavati neke posebne karakteristike. Nažalost, iako broj mutanata koje ćete voditi na svom putu nije veliki (ne bih da vam kažem koliko ih je pored ovih glavnih protagonista), njihovi skilovi umeju da se ponavljaju. Nisu nelogični (tj. svinja neće moći da razvije mogućnost da leti kao patak), ali ima dosta onih koji se preklapaju. Bilo bi mnogo lepše da su dizajneri uspeli da naprave da svako od njih ima svoj unikatni set veština.

Od oružja koja ćete koristiti zavisi i uspeh vaših borbi, te je jako bitno da ih konstantno poboljšavate u Arci, i da vremenom jasno definišite ko igra kakvu ulogu u vašem timu. Da napomenem još jednom, igra je prilično teška, što naravno nikako nije loše, ali zbog toga zahteva i vaš dobar menadžment i logiku razmišljanja. Naravno, ništa u njoj nije nepremostivo, tako da ćete vremenom ući u štos, ali će od starta pa do samog kraja od vas biti očekivano da znate šta radite.

Ono što može malo da pokvari utiske na dan samog izlaska igre su bagovi koji mogu a ne moraju da vas zadese. Igra u trenutnom stanju je naravno apsolutno igriva, ali nemojte da vas iznenadi neki grafički bag ili usporavanje. Na ličnom primeru sam iskusio jedan problem koji mi nije dozvoljavao da napredujem dalje, ali posle prijave baga njihovom timu, već u toku dana sam opet trčao kroz Zonu. To ne bi trebalo da se desi i vama, pošto smo mi imali priliku da igramo igru i pre zvaničnog datuma izlaska, ali nije zgoreg napomenuti da tim iza igre vredno radi da što više „ispegla“ probleme na koje neki igrači mogu da naiđu.

Da bi kompletirali celo vaše putešestvije trebaće vam gore-dole, oko 20-ak sati, a zavisi i od toga koliko ste vešti i upoznati sa ovakvim XCOM pristupom borbama. Svakako bi bilo malo lepše da je igra još duža, pogotovo jer je gejmplej veoma zarazan, borbe su dobre, svet je prelep, karakteri su sjajni, i misterija iza cele priče je u stvari jako zanimljiva. Međutim, kada iskusite priču jednom, tu se ona i završava, te nema nekog daljeg istraživanja i jedina opcija je da krenete igru na nekoj većoj težini ili možda čak i u hardcore modu. Ali generalno, ovaj naslov nema veliku vrednost za ponovno igranje, te uzmite u obzir i to kada budete procenjivali da li ćete joj dati šansu. Meni to nije veliki minus, ali možda vama nije.

Ono što ja mogu da vam kažem je – DA. Definitvno ogromno da, jer odavno nisam bio toliko zaposednut likovima, svetom, pričom, borbom, humorom, taktiziranjem i radovanjem posle svake pobede. Jeste, možda je malko kraća nego što bi mogla da bude, možda je dubina skilova malo manja nego što bi trebalo da bude, možda vas bude iznervirao pokoji bag na vašem putu, ali ništa od toga nije toliki deal breaker da ne biste iskusili ovu prelepu i drugačiju priču.

Nemojte da dozvolite da Mutant Year Zero bude jedan od naslova u listi „igre koje su super, a mnogi ih neće odigrati“.

AUTOR: Vladimir Pantelić

Igru za potrebe opisa ustupio Evolve

Mutant Year Zero: Road to Eden

8.5

85

8.5/10

Za:

  • Odlična i izazovna borba.
  • Fantastičan svet i atmosfera.
  • Humor glavnih likova.

Protiv:

  • Nedostatak unikatnih veština.
  • Bilo bi lepo da je još duža.
  • Nije da nema bagova.
Comments
Play!Zine - preko 14 godina potpuno besplatan profesionalni gejming časopis na srpskom jeziku. Svakog meseca u digitalnom PDF formatu na preko 100 strana očekuju Vas opisi aktuelnih igara, intervjui, editorijali, recenzije hardvera, novosti sa domaće scene i brojne druge zanimljivosti iz sveta gejminga. A dok čekate novi broj časopisa, tu je i naš sajt - www.play.co.rs , gde vas svakodnevno obaveštavamo o svim aktuelnostima, novostima i zanimljivostima iz industrije video-igara. Naš moto je profesionalnost i posvećenost istraživanju, kako bi za vas doneli uvek najinteresantnije i dobro informisane vesti. Želimo dobrodošlicu svim starim i novim fanovima!

O nama:

PLAY! Zine

Adresa redakcije:

Vele Nigrinove 2/1
Beograd

Kontakt:
redakcija@play-zine.com

Prijatelji:


Play!Zine 2006-2019

To Top