Opisi

REVIEW: Call of Duty: Modern Warfare

Ovaj tekst je originalno izašao u novembarskom 131. broju časopisa Play!Zine, koji možete besplatno preuzeti na ovom linku.

Jesenji igračka sezona već dugo vremena nije prošla bez novog CoD-a, pa ni 2019. godina nije izuzetak. Infinity Ward je najavio novi Modern Warfare, više naznačujući da je u pitanju blagi restart poznate trilogije, pa ovde ponovo vidimo onaj sindrom nazivanja 857. dela igre isto kao i prvog, jer smo izgubili kreativnost pri davanju imena. Da li to znači da je Modern Warfare nedostojan svog imena i loša igra? Nipošto.

Kao što većina CoD fanova zna, Black Ops 4 prošle godine je u potpunosti zaobišao kampanju i singlplejer mod, na šta niko nije dobro reagovao. Momci iz IW-a su naučili lekciju i vratili kampanju u jedan od centralnih fokusa CoD-a, a ovogodišnje singlplejer iskustvo spada u jedno od najzabavnijih koje je franšiza imala da ponudi još od svog početka 2003. godine. Na ekrane se vraća čuveni Kapetan Prajs, blago redizajniran i sa nešto drugačijim glasom, koji potpuno krade svu slavu cele kampanje i predstavlja pravi primer kako jedan kultni besmrtni SAS borac treba da se vrati u akciju. Ovde neću govoriti preterano o priči same kampanje, ponajviše jer ista ta kampanja traje svega 4-5 sati i svaki detalj bi oduzeo veliku količinu tog, za pisca ovog teksta, prilično lepo provedenog vremena. Uprkos abnormalno i bezobrazno kratkoj kampanji, sama kampanja je prezabavna, a priča unutar iste ima svojevrsne probleme u vidu „zlih“ i „dobrih“ strana, ali od CoD-a se i ne očekuje neki previše kvalitetan narativ. Svakako, Prajs i nova glavna junakinja imaju solidnu karakterizaciju, priča ima svoje bahanalije, ali je u potpunosti vade veoma zanimljive gejmplej mehanike. Dobar deo misija pruža onaj intenzitet kao iz Mile High Club misije iz originalnog MW. Često ćete se šunjati, koristiti noćne naočare, a onaj šok faktor i zapanjujući, prenapucani akcioni momenti nisu bili nikada bolji. Ipak, ne bi trebalo da napomenemo zjapeći i veoma neprijatan momenat u celokupnoj kampanji, gde se jedan od ratnih zločina koje su počinile američke trupe tokom rata u Iraku, beskrupulozno pripisuje ruskim vojnim snagama. Ovo je ipak standardno za klasične zapadnjačke FPS priče, pa nije da biste trebali da očekujete išta više od prozapadne, prenapucane, ali zato veoma zabavne, mada ovoga puta ne-tako-klasične, prezentacije modernog rata.

Dužina kampanje će vas ostaviti gladnim za još, što jeste šteta, ali zato je tu multiplejer, koji je zajedno sa gejmplejem doživeo neke solidne pomake napred i nazad. Ono u čemu MW briljira jeste puškaranje, koje je donekle blago izmenjeno, usporeno i potpunjeno odličnim osećajem trzaja i satisfakcije. Sporija animacija zumiranja niz nišan, sve češće korišćenje provirivanja iza ćoškova zvano „mounting“ i generalno taktičniji gejmplej je apsolutno odličan. Ovo se neće svideti svakome doduše, možda i većoj populaciji nekih starijih fanova CoD-a, koji su navikli na klasičnu run ’n’ gun mehaniku u multiplejeru. Prijem ovakve promene ostaje da se vidi, ali će sigurno svima ostalima ova promena prijati i uvesti znatno više korišćenja mozga u multiplejer modove, a manje besomučnog trčanja i ubijanja koje se zasniva samo na brzini trzaja. Naravno, ovo je i dalje Call of Duty u suštini, i iako je gejmplej nešto sporiji, run ’n’ gun nije nestao, samo nije uvek primenjiv. Killstreakovi su i dalje tu, kao i konstantno levelovanje, dobijanje novih oružja i dodataka za ista, a verujte mi na reč kada vam kažem da ovaj CoD definitivno ne štedi na broju opcija koje su vam na raspolaganju. Od samih dodataka za oružja, preko i brojnih modela različitih tipova pušaka… progresija je odlična, prezabavna i stvarno se vidi trud Infinity Warda na svakom koraku.

Pored puškaranja, tu su kako multiplejer modovi, tako i Spec Ops, koji je kooperativni mod. Što se tiče kooperativnog režima, on svakako ume da bude zabavan na neko vreme, ali pati malo od nekih problema na imerzivnosti. Neprijatelji konstantno iskaču, čak i u „pauzama“, pa sve to malo iritira nakon nekog vremena i nema tu previše neke kooperacije, koliko je sve više u fazonu „daj samo da ne poginemo, svako za sebe“. Ono što je takođe velika zamerka jeste nedostatak Survival moda na platformama koje nisu PS4, pošto takav ekskluzivitet, pogotovu u multiplejeru, nije dobrodošla stvar. Pored kooperativnog moda, novi modovi kao što su Ground War i brze intenzivne borbe 2 na 2, su odličan dodatak i predstavljaju veoma lepo osveženje za igru. Ground War trenutno poseduje samo dve mape, a inače predstavlja veoma haotično ratovanje na većim mapama i kopnenim vozilima. Vozila se inače prilično loše ponašaju, na nivou neke mobilne igre od pre nekoliko godina, ali srećom, mod je zabavan. Ili bi makar bio, kao i klasični modovi, da MW ne poseduje jednu od najgorih, ako ne i najgoru, selekciju mapa otkad je franšiza izašla. Od 10 mapa koje poseduju klasični modovi, kao i dve u Ground War, i nekoliko u modu 2 na 2, skoro sve (osim ovih jako malih mapa iz poslednjeg moda i možda dve od normlanih) forsiraju i nagrađuju kampovanje. Mape su veoma otvorene, sa milion potencijalnih pravaca, kako vidljivih tako i naočigled nevidljivih, iz kojih možete primiti metak, ubijajući satisfakciju sa svakim prolazećim minutom. Osim te zjapeće mane, koja je tehnički nepopravljiva, već sad se moramo nadati nekom dodatnom boljem pakovanju mapa u budućnosti, jer okruženja u multiplejeru deluju monotono i dosadno nakon nekog vremena, što je stvarno začuđujuće, s obzirom da CoD retko kad pati od takvih problema.

Ono čime se MW može pohvaliti jeste novi grafički pogon. Igra izgleda apsolutno neverovatno i predstavlja raj za oči, pogotovu u kampanji pri najburnijim trenucima. Retko kad šuter ovako dobro realizuje osvetljenje, ali u MW je mrak zapravo mrak, pa ćete morati da koristite noćnu viziju kako za singl, tako i za multiplejer situacije. Efekti pršte na sve strane, a facijalna animacija je na jednom od najviših nivoa do sada. Skoro-pa-filmske sekvence između misija izgledaju neverovatno živopisno, gotovo da se pitate da li su uopšte animirane, ali kao da su toliko zahtevne za trenutni hardver da se često javljaju usporenja i padovi u frejmrejtu tokom njih. To oduzima na imerzivnosti donekle, ali svakako ne pri ostatku igre koja jednostavno izgleda fascinantno od početka do kraja, počevši od najsitnijih detalja u okolini, preko modela pušaka, pa sve do odličnih animacija za sve što vidite i radite na ekranu. Zvučna podloga je, takođe, najvišeg kalibra. Glasovni glumci, kako kapetana Prajsa, tako i ostalih likova su odradili vrhunski posao, uprkos pomalo tipično banalnom pisanju s vremena na vreme. Osim toga, zvukovi pušaka su autentični i veoma zadovoljavajući, dodajući na celokupnom doživljaju, uz već pomenute vrhunske modele istih. Muzički opus je standardan, sa nekim klasično „herojskim“ i ratnim numerama, koje daju epski osećaj, mada ima povremenih odličnih ambijentalnih kompozicija za one malo intenzivnije i kontroverzne momente.

Igra je prilično dobro optimizovana, s obzirom na to koliko dobro izgleda(govorimo o PS4 Pro verziji, na kome smo testirali igru) . Bagovi nisu sveopšte prisutni, mada pokoji problem ume ređe da se pojavi. Nije da će vam to previše smetati, pošto je kampanja dosta kratka, a multiplejer komponenta svakako nema neke primetne bagove. Igra inače vuče sasvim dobar performans na konzolama i sve pohvale razvojnom timu koji inače i nije patio od ovih problema ni u prethodnim izdacima franšize. Ipak, uz Ray Tracing na računarima i opštu HDR podršku na svim platformama, očekujte da će vam trebati solidna mašina da biste iskoristili sve što CoD ima da ponudi na PC-ju, dok igra na našoj PS4 Pro test platformi šljaka besprekorno. Kao završnu reč, treba napomenuti da je Activision ozloglašen sa svojim naknadnim ubacivanjem mikrotransakcija, kao što je to bio slučaj sa prošlogodišnjim CoD-om, kojeg se svi prisećamo sa nelagodom. Ostaje ipak nada da će se to sve svoditi na kozmetiku i to u nekom neinvazivnom maniru, a da će ovaj inače veoma zabavan i nikad bolji sistem progresije ostati takav kakav je. Da nije ovako lošeg dizajna mapa i prekratke kampanje, ovaj CoD bi mogao lako da se svrsta kao jedan od najboljih FPS-ova koje je franšiza imala da ponudi, i uz to uspeva da se izdvoji kao možda najbolji CoD koji je izašao u poslednjim godinama. Nažalost, trenutna atmosfera koju igra nudi malo oduzima na celokupnom doživljaju…osim ako baš ne volite da kampujete.

AUTOR: Nikola Aksentijević

Igru za potrebe opisa ustupio Computerland

Call of Duty: Modern Warfare

7.5

75

7.5/10

Za:

  • Prenapucana, na momente banalna i prezabavna kampanja.
  • Najbolji gejmplej koji je CoD imao da ponudi, možda ikad.
  • Audio-vizuelno prelepa igra.

Protiv:

  • Prekratak singlplejer i prekrajanje istorije.
  • Užasavajuće loš dizajn mapa.
  • Smotano odrađeni Ground War i Spec Ops modovi.
Comments
Play!Zine - preko 14 godina potpuno besplatan profesionalni gejming časopis na srpskom jeziku. Svakog meseca u digitalnom PDF formatu na preko 100 strana očekuju Vas opisi aktuelnih igara, intervjui, editorijali, recenzije hardvera, novosti sa domaće scene i brojne druge zanimljivosti iz sveta gejminga. A dok čekate novi broj časopisa, tu je i naš sajt - www.play.co.rs , gde vas svakodnevno obaveštavamo o svim aktuelnostima, novostima i zanimljivostima iz industrije video-igara. Naš moto je profesionalnost i posvećenost istraživanju, kako bi za vas doneli uvek najinteresantnije i dobro informisane vesti. Želimo dobrodošlicu svim starim i novim fanovima!

O nama:

PLAY! Zine

Adresa redakcije:

Vele Nigrinove 2/1
Beograd

Kontakt:
redakcija@play-zine.com

Prijatelji:


Play!Zine 2006-2019

To Top