Opisi

Dajte opet onog ruma, vraćam se za kormilo! – Assassin’s Creed Black Flag Resynced recenzija

Ubisoft je izgleda platio stotine hiljada dolara na profesionalni konsalting, treninge i uvežbane proročice ne bi li doznao sledeće – da možda forsiranje ideologija koje nikoga ne zanimaju, ne funkcioniše tako dobro kod fanova Assassin’s Creed franšize. Pa kada u takvom momentu, onako nespreman ne znaš kuda dalje, a promena pravca je neophodna, šta je najsigurniji potez? Uzmi najprodavaniju igru serijala i od nje napravi rimejk!

Ubisofte, ubi me softli…

Black Flag je gotovo sigurno najpopularnija igra čuvenog serijala, što već govore brojke prodatih kopija ovog rimejka koji se prodaje duplo bolje od Assassin’s Creed Shadows. I nije ni čudo, jer u pitanju je igra iz vremena kada je franšiza bila na vrhuncu, neukaljana i slobodna. Kada su je krasili samo zabavni gejmplej, otvoreno more i gusarski život „na max“.

Dakle, Resynced je rimejk prvobitnog naslova, ali u kojoj meri?

Ukratko govoreći, igra je u odnosu na original jedan grafički poboljšan a sadržajno destilovani proizvod, koji celokupan naslov izopštava iz ostatka serijala i prezentuje ga u samostalnom obliku. Ovo više nije četvrti nastavak, deo narativa Dezmonda Majlsa koji istražuje živote svojih predaka, već isključivo priča o piratskom životu Edvarda Kenveja i to je to. Sve sekvence vezane za glavnu priču prvih igara, izbačene su u potpunosti. Pa sada u igru može s lakoćom uploviti svako, bez obzira na predznanje o serijalu.


Koliko se igra razlikuje suštinski u odnosu na original, moglo bi se opisati u nekoliko rečenica. Ali da ova recenzija ne bi trajala kraće od pauze za kafu, dopustite da prozborim koju više.

Priča igre nas (ponovo) vodi u zlatno doba gusara, gde Edvard Kenvej, čovek kom su novac i sloboda važniji od bilo kakvih ideala, spletom okolnosti završava u sukobu Asasina i Templara. Za razliku od mnogih protagonista koji odmah znaju gde pripadaju, Edvardu je potrebno malo više vremena da pronađe svoje mesto u svetu. Iz tog razloga, deluje malo više ljudski od većine glavnih junaka koje je serijal kasnije izrodio.

No Edvard nije glavni junak ovog naslova, iako biste se lako mogli prevariti da je tako. Zvezda Black Flag-a je nesumnjivo – more! Pučina i sve ono što ona donosi i odnosi sa sobom.

Postoji nešto neverovatno opuštajuće u tome kada podignete jedra, pustite svoju posadu da zapeva i jednostavno plovite. Malo jurite trgovačke brodove, malo istražujete ostrva a malo i zaboravljate da postoji glavna priča jer ste upravo ugledali još neku zanimljivost koju istog trena morate da istražite.


Gledajući ka davnoj 2013. godini, ne pada mi na pamet mnogo naslova koji su uspeli da naprave osećaj slobode ovako prirodnim. Još i tada igrajući ovaj naslov, često bih uhvatio sebe kako sam se kretao ka jednoj misiji a sat vremena kasnije shvatio da sam usput opljačkao četiri broda, pronašao dva blaga i imao jeziv okršaj sa ajkulom, te potpuno zaboravio šta sam uopšte prvobitno planirao da uradim. Što bi rekli, nije loš način za provesti popodne…

Suštinski, igra je skoro pa 1:1 kopija originala, koja je presvučena modernijim ruhom. Grafika na slikama deluje neuporedivo bolje jer to i jeste, ali animacije likova često odaju godine. Pokreti u razgovorima umeju da budu ukočeni, izrazi lica mogu da deluju zastarelo, a poneki prelazi između animacija izgledaju kao da ih vreme nije štedelo.

Nije to ništa što će pokvariti igru, ali jeste dovoljno da vas s vremena na vreme podseti da ovo ipak nije potpuno nova verzija. Od tih sitnih detalja pa do samog gejmpleja, izrazito se osećaju godine i da igra prvobitno potiče iz jedne potpuno druge epohe i generacije interaktivne zabave.

Koliko god meni Black Flag bio zabavan, evo i sada sam zaboravio koliko je Ubisoft u tom periodu obožavao misije u kojima morate nekoga da pratite. Nekad peške, nekad brodom, nekad kroz pola grada, a nekad sve to u jednoj misiji. Pa se tako i tu oseti da je vreme dobrim delom pregazilo nešto što je nekada davno bilo inovativno. Jednom rečju, igra je prilično retro.


No pomorske borbe i danas izgledaju fantastično. Svaki pogodak iz topova ima težinu, ukrcavanje na neprijateljski brod i dalje tera na osmeh na lice a konstantno unapređivanje vaše drage lađe, nagoni vas na dalje istraživanje. Ubisoft je još tada pronašao formulu koja je toliko dobro funkcionisala da je kasnije praktično iz nje nastala čitava igra u vidu Skull and Bones. Dobro, nastala i nestala… Da ne kažem – potonula.

Borba na kopnu ostala je gotovo identična originalu. Sistem kontri i dalje funkcioniše zabavno, ali je malo „naoštren“ pa je sada potrebno biti precizniji po pitanju uzvraćanja udaraca nego što se sećam da je bilo. Istina, posle nekoliko sati igranja postaje jasno da većinu sukoba rešavate na gotovo isti način. Nekada je to bilo sasvim dovoljno, ali danas i to deluje pomalo zastarelo.

Sa druge strane, istraživanje je gotovo bezvremensko. Karipska ostrva prepuna su pećina, hramova, olupina, tajnih prolaza i skrivenih kolekcionarskih predmeta. Čak i kada igra koristi prepoznatljivu formulu sa mapom ispunjenom aktivnostima, ovde nekako manje smeta nego u kasnijim naslovima. Možda zato što je svet toliko šarmantan da vam nije problem da još jednom siđete sa broda i proverite šta se krije iza naredne plaže.

Ovde dolazimo nekako do zaključka koji govori sve što je potrebno da znate o igri. Resynced nije pokušao da menja dizajn originala. Sve dobre ali i sve loše odluke, ostale su netaknute. To znači da ćete nailaziti na frustrirajuće misije, zastarele mehanike a i često se pitati kako smo nekada ovo sve prihvatali kao potpuno normalnu stvar.


Istovremeno, zapljuskivaće vas talasi nostalgije i vanvremenskog šarma kojim je igra ovekovečila svoje mesto na pijedestalu istorijata industrije. Ponovo podignete jedra, posada počne da peva, sunce zalazi iza horizonta i vi iznova zaboravite na svaku manu i prepustite se iskustvu.

Upravo u tome leži najveća snaga Black Flag-a. Nikada nije bio savršen, pa nije ni sada. Ali poseduje tu neku vrstu avanturističkog duha koji veoma mali broj igara uspeva da uspešno emulira i prenese do igrača. Nije stvar samo u borbi niti u priči. Već u osećaju da ste deo sveta koji postoji i kada vi ne radite ništa u njemu.

Resynced nije remaster koji će promeniti istoriju industrije niti vas naterati da poverujete da igrate potpuno novu igru. Ali jeste ubedljivo najbolji način da ponovo proživite jedan od najboljih Ubisoftovih naslova ikada.

Ako ste obožavali Black Flag, ovo je verovatno verzija na koju ste čekali. Ali ako ga nikada niste igrali, sada imate idealnu priliku da vidite zbog čega ga toliko igrača i danas smatra vrhuncem čitavog serijala.


Assassin’s Creed Black Flag Resynced je dostupan za PC, PS5 i Xbox Series X/S

Autor: Milan Živković

Igru ustupio: Ubisoft

Pratite nas na našoj FacebookInstagram i TikTok stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu.

Pretplatite se na Play! Newsletter

* indicates required


Assassin's Creed Black Flag Resynced

59,99€
8

8

8.0/10

Za:

  • Odličan osećaj gusarske avanture
  • Zarazne pomorske bitke
  • Živ svet i zanimljivi likovi

Protiv:

  • Mane originala koje uključuju repetitivne misije...
  • ...plitak borbeni sistem...
  • ...i priču, koji ni tada nije bila neko remek-delo
Comments
Play!Zine - preko 14 godina potpuno besplatan profesionalni gejming časopis na srpskom jeziku. Svakog meseca u digitalnom PDF formatu na preko 100 strana očekuju Vas opisi aktuelnih igara, intervjui, editorijali, recenzije hardvera, novosti sa domaće scene i brojne druge zanimljivosti iz sveta gejminga. A dok čekate novi broj časopisa, tu je i naš sajt - www.play.co.rs , gde vas svakodnevno obaveštavamo o svim aktuelnostima, novostima i zanimljivostima iz industrije video-igara. Naš moto je profesionalnost i posvećenost istraživanju, kako bi za vas doneli uvek najinteresantnije i dobro informisane vesti. Želimo dobrodošlicu svim starim i novim fanovima!

O nama:

PLAY! Zine

Adresa redakcije:

Vele Nigrinove 2/1
Beograd

Kontakt:
redakcija@play-zine.com

Prijatelji:


Play!Zine 2006-2019

To Top