Domaća Scena

Play! bira: Igre koje su nas žestoko namučile

Od njenog začetka, u bogatoj istoriji gejminga uvek su postojale igre koja su teške do te mere da brišu granice između zabave i torture. Zato smo upitali naše voljene autore da imenuju igre koje su njih lično najviše namučile.

Igor Totić

Kako bismo definisali težinu? Da li je teška igra dizajnirana da bude teška ili mi jednostavno ne leži? Sa pretpostavkom da je igra fer i bez bagova, svaka može da se pređe i savlada.

To bi onda značilo da su najteže igre iz moje perspektive PvP igre. Bilo da je to DOTA, LoL, Overwatch, WoW PvP, ili bilo koja druga kompetitivna igra, ove igre su iz mog iskustva ubedljivo najteže. Ono što PvP najviše razlikuje od PvE igre je nepredvidivost zbog drugih živih protivnika.

Iz ličnog primera mogu da spomenem težinu WoW Arene. Svakodnevno treniranje, taktike, razumevanje drugih klasa i kompozicija kao i odlična komunikacija sa drugim članom ekipe je bilo neophodno i oduzimalo je vremena koliko i energije – što mi je danas nepojmljivo s obzirom na sve obaveze koje imamo u životu.

Nikola Savić

Bez da previše lomim glavu, idem sa prvom igrom koja mi je pala na pamet kada sam video ovo pitanje, a to je Crash Bandicoot. Koliko sam samo živaca izgubio igrajući originalni Crash. Igra zbog koje skvičiš od besa u nemoći. Svaki pogrešan korak život manje, a svaki život manje korak bliže ka resetovanju nivoa.

Malčice pogrešan tajming – poginuo si. Loša percepcija dubine prostora – poginuo si. Loša procena gde će platforma da završi – skačeš u bezdan. Skok na neprijatelja u pogrešnom trenutku – poginuo si. Začarani krug nestrpljenja i živciranja, pa onda rejdžkvit, pa onda opet Jovo nanovo.

Miloš Živković

Kada se kaže “game difficulty”, jasno je da se govori o delu kada ulazimo u podešavanja igre ne bi li izabrali najpodobniju težinu za sebe.

Ali kako u životu nekada nije moguće birati težinu, tako i neke igre, što bi se reklo po defaultu obećavaju dosta aritmija i tahikardija kao i znojenja dlanova, urlika a ponekad i poneki polomljeni predmet. Jedna od takvih igara je Black Myth: Wukong, koga sam lično nedavno uspeo da pređem. Kako? E pa ne lako, ali uz obilje gore navedenih simptoma i situacija.

Neke boss borbe su lakše od drugih ali garantujem vam da ćete bar nekoliko njih proklinjati iz dubine duše jer su vam zadale toliko muka da ste u nekom momentu pomislili da odustanete. Skromno je reći da je Black Myth: Wukong testirao moje granice do apsolutnog maksimuma.

Nikola Aksentijević

Težina u video igrama može biti veštačka, koja će sa svakim nivoom samo povećavati štetu i snagu neprijatelja, nepotrebno razvlačeći igru i iziskujući veće strpljenje. Postoji i prava težina, koja će učiniti AI protivnike pametnijim ali koja pritom ne sputava vaše delanje u odnosu na niže nivoe.

U svetu teških igara, retko šta me je pomučilo kao Dead Cells. Naspram nekih igara koje mogu da ,,kliknu” u određenom trenutku (npr. souls-like igre), Dead Cells naivno krene sa lakše strane, gde težina veoma brzo skače sa svakim sledećim prelazom. 

Sa svakim prelazom otključavate novu boss ćeliju koja ume da zakuva ne samo obične protivnike, već i bossove protiv kojih ćete se boriti. Ali taman kada mislite da ste naučili igru, sledeća boss ćelija će se potruditi da vam tu kulu sruši.

Milan Živković

Kada iza sebe imate hiljade odigranih igara, jako je teško izdvojiti neku po bilo kom kriterijumu. Sa tim u vidu, ipak sam iskusio nekoliko naslova koji su me slomili na najlepši mogući način. Kao jedno od svežijih sećanja nameće mi se Super Meat Boy, jedan od sinonima za težinu u video igrama.

Provodio sam sate pokušavajući da pređem pojedine nivoe i zbilja umeju da budu užasno teški. Ali kao razlog zašto ovu igru pominjem kao možda i najtežu koju sam ikada zaigrao, nameće se nivo nakon što pređete glavnu priču. Jedan nivo, koji u celosti staje na ekran, igrao sam satima. Nekako uvek nadomak kraju ali uvek nedostaje taj delić osećaja kako bi se uopšte pojmio način kako da se provučeš kroz tri smrtonosna piksela.

A zatim prelazak! Ne bih li samo uvideo da je ovo tek prvi od desetinu nivoa, gde je već drugi bio duplo teži. Volim meso u svim oblicima, ali Meat Boy-e, ovo je bio trenutak za uninstall i zbogom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu.

Pretplatite se na Play! Newsletter

* indicates required


Comments
Play!Zine - preko 14 godina potpuno besplatan profesionalni gejming časopis na srpskom jeziku. Svakog meseca u digitalnom PDF formatu na preko 100 strana očekuju Vas opisi aktuelnih igara, intervjui, editorijali, recenzije hardvera, novosti sa domaće scene i brojne druge zanimljivosti iz sveta gejminga. A dok čekate novi broj časopisa, tu je i naš sajt - www.play.co.rs , gde vas svakodnevno obaveštavamo o svim aktuelnostima, novostima i zanimljivostima iz industrije video-igara. Naš moto je profesionalnost i posvećenost istraživanju, kako bi za vas doneli uvek najinteresantnije i dobro informisane vesti. Želimo dobrodošlicu svim starim i novim fanovima!

O nama:

PLAY! Zine

Adresa redakcije:

Vele Nigrinove 2/1
Beograd

Kontakt:
redakcija@play-zine.com

Prijatelji:


Play!Zine 2006-2019

To Top