Opisi

Ah sra… idemo ponovo | Grand Theft Auto VI recenzija

Još od 2001. godine, GTA je bio u žiži javnosti zbog „ekstremnog nasilja“ i propagiranja glamuroznog i kriminalnog života. Ovo se ni sa nastavcima nije menjalo jer je svaki deo donosio neke nove „loše“ vrednosti. U GTA III to je bilo „realistično“ nasilje, u Vice City „uništavanje etničkih grupa“, u San Andreas „stereotipni rasizam“, u GTA IV „promovisanje pijane vožnje“, a u GTA V… pa sve gore navedeno. Ali ono što mi kao gejmeri znamo je da su nam ove igre pružile ogromnu količinu bezopasne zabave, pa čak i u godinama kada možda još nije bilo pametno da ih igramo.

Svako od nas ima omiljeni momenat iz prošlih delova koji će nas pratiti do kraja života. Čak su i novije generacije izložene fenomenom koji je nastao iz GTA Online, gde su igrači pravili svoje priče, svoje nezaboravne momente. Kada se sve ovo sakupi, sva ova nostalgija, sva ova zabava, svi nezaboravni momenti pa čak i sve kontraverze, onda se mnogo, izuzetno mnogo, očekuje od GTA VI. Novi nastavak ima zadatak da probudi nostalgiju, ispriča sjajnu priču sa nezaboravnim karakterima, ponudi ogromnu količinu zabave i možda kreira i neke nove kontraverze. GTA VI uspeva u tri od četiri navedene stavke. 

Već danima pokušavam da smislim odakle da krenem da pišem ovu recenziju. Neće biti ni jednog jedinog spojlera u ovom tekstu, ali je jako bitno da uspostavim kontekst i opravdanja za kritike. Siguran sam da će vrlo mali broj ljudi zapravo čitati ovu recenziju jer će biti zalepljeni za TV željno iščekujući da igra zapravo počne. Neki od tih igrača su pravi fanovi, neki su samo znatiželjni oko čega se diže ovolika buka, što je nemoguće dočarati kroz tekst, ali ću barem probati. Sa tim u vidu, svestan sam da moje mišljenje ne samo da neće promeniti tuđe, već neće ni uticati na širu sliku. 

Hajde onda da počnemo od glavnih likova. Ne, ne mislim na Džejsona i Luciju, već na Leonidu i novac. Po mom skromnom mišljenju, ne postoje nikakvi drugi glavni karakteri pored Leonide i novca, jer se sve vrti oko njih. Leonida pruža prilike raznim akterima da zarade novac, koji je u ovoj iteracije izuzetno bitan, kako za igru tako i za kontekst priče. 


Leonida

Leonida je ogromna. Ne samo što je cela mapa velika, nego je i vrlo gusta. Jako retko ćete naići samo na prazan put ili šumu, ali čak iako se to desi, nešto (ili neko) vas čeka tamo sa interesantnom pričom ili aktivnošću. Leonida je vrlo očigledno inspirisana Floridom i Vice City Majamijem (što znamo od ranije), ali količina detalja je neopisiva.

Ne postoji ulica, kuća, zgrada, ograda koja nema neku ili poentu ili svoje tačno mesto. Ja sam ubeđen da su developeri pikavce na putu ručno dodavali da bi dodali na autentičnost. Cela Leonida izgleda kao da je jedna država stavljena u egzaktnu mikrokozmu do najsitnijih detalja. Prva oblast iz koje kreće priča, Key Lento je malo ostrvo okruženo močvarama punih aligatora, ali je i naselje za starije penzionere da uživaju u zalasku svojih života. Svaka lokacija ja namenski postavljena da vam ispriča priču o datoj zoni.

Glavna ulica sa potrepštinama za turiste i posetioce je okružena sojenicama žitelja koji pokušavaju ili da zarade od turizme ili da prevare te iste turiste. Zalaženjem dublje u močvare, nailazite na „belo đubre“ što bi rekli, sitne ali vrlo krvoločne kriminalce koji se kriju između krokodila i turista i bave se uzgojem svinja i dilovanjem jeftinih narkotika. Pored toga što su reke i jezera puni već spomenutih krokodila, turisti, kao i igrač, mogu da se opuste pecajući i tražeći podvodno blago potonulih brodova.

Kako priča progresuje, kao što priliči, igra vas šalje na razne delove mape. Nakon Key Lento, idete na severozapad poluostrva gde se nalazi zemljoradnička i pristanišna oblast Port Gelhorn. Ovde je uzgoj trave i veštačkih narkotika više nego sporedno vreme a i mesto gde vas lagano upoznaju sa bitnim mehanikama u igri. Pored toga što ćete provoditi vreme u jeftinom i prljavom motelu, imaćete i raznorazne odnose sa istim takvim ljudima. Iako vam je većina mape otvorena već sa početka igre, od Port Gelhorn zapravo kreće prava igra gde se ista trudi da vam stavi do znanja koliko znoja i ljubavi je potrošeno u kreiranju ove cele mape.

Neverovatan broj detalja je vidljiv odmah na početku igre od najprimetnijih kao što su radovi na putu, realne dostave, razgovori stanovništva i ponašanje u saobraćaju. Ne samo što ima detalje, već su i većina njih reaktivni na svet. Pored standardnog obaranja stolica kad ih zakačite i osećaja težine svakog predmeta, svaka tečnost je zasebno animirana. Šampanjac se penuša u čaši, voda se pomera u flaši pri pomeranju a odeća reaguje na vetar i animacije likova. Čak je i realistični znoj animiran da se formira ako radite nešto fizički naporno. Cela Leonida reaguje na bitne promene u igri, na trenutne situacije na koje utičete vi kao igrač, ali i na NPC-eve i skriptovane događaje (o tome ćemo malo kasnije). Sve što Leonida može da vam ponudi je prilika da zaradite novac. 


Daj mi da pridržim dolar

Novac je najbitniji faktor u GTA VI. Cela igra je dizajnirana da se vrti oko toga da posedujete što veće bogatstvo. Spomenuću ovo u kontekstu priče kasnije, ali ono što treba da znate je da svaka aktivnost ili troši ili zarađuje neki novac koji vam je izuzetno bitan. Priča će vas terati da „zaradite“ što više novca možete za što kraće vreme i to možete da uradite kroz razne aktivnosti.

Standardne pljačke prodavnica i zlatara je uvek siguran ali rizičan izvor novca. Ako ne želite mnogo da rizikujete, možete da učestvujete u trkama ili da pokupite sitne usluge tu i tamo. Glavni izvor novca u mom početku igre je bila krađa automobila (jer jelte, GTA) i pljačkanje narko dilera. Svaka zona na mapi ima lokacije na kojima se skupljaju dileri i drže ili distribuiraju svoj štek. Pljačkanje ovih lokacija je uvek unosno ali onda morate da imate način gde da se rešite narkotika ili operete prljav novac. Kroz misije ćete upoznati ljude koji su jataci, preprodavci ukradene robe. Ali nije svaki jatak specijalizovan za sve. Neki hoće da operu novac, neki hoće drago kamenje a neki kupuju samo drogu. Na vama je da odlučite da li ćete, na primer, zadržati narkotike dok ne pronađete nekoga ko će vam dati više novca za to, ili uzeti manje novca i smanjiti rizik.

Krađa automobila isto ima svoje izazove. U početku možete da razbijete prozor i maznete kola, ali neki imaju alarme, neki imaju lokatore a neki su toliko osigurani da ne smete ni da ih pogledate. Za početak, razbijanje prozora lokalnim automobilima na selu je dovoljan trud, a kasnije vam se otključavaju nove sposobnosti kao što su brzo otključavanje automobila (bez razbijanja prozora), gašenje alarma ili skrivanje od lokatora. Ukrasti automobil je lako, ali posle ga treba obezbediti. Na određenim lokacijama i nekim Paint & Spray garažama, možete da registrujete auto na svoje ime ili da ga prodate dileru. Neće svaki diler svaki automobil niti će svako da se cima sa automobilima koji imaju sofisticirane alarme ili paljenje bez ključa, tako da morate pažljivo gledati gde koji automobil nosite na prodaju ili registraciju.


Generalno, progres otključavanja prati vaše prelaženje priče a neke aktivnosti vam se olakšavaju što ih više igrate. Na primer, ako pljačkate zlatare, morate da vodite računa o sefovima, zaključanim vratima, sigurnosnim sistemima i alarmima. Pljačkanjem dovoljnog broja zlatara, dobijate alat za brzo otključavanje vrata i veće znanje o sigurnosnim sistemima i kamerama. Ovaj pristup važi za većinu tih permanentnih aktivnosti i kako napredujete, tako zarađujete veći novac. Igra je dizajnirana tako da vas drži u neizvesnosti i na ivici besparice. Srećom, opcija ima mnogo tako da uporni nikada neće ostati bez novca. 

Aktivnosti

Aktivnosti ima na pretek. Pored gorepomenutih, svaka zona na mapi će vam otkriti i pružiti nešto novo da radite. Konstantno ćete naletati na beskonačno nasumičnih dešavanja i zanimacija. Na primer, naleteo sam na lika kome se pokvario auto i zamolio me da mu pomognem da pronađe ženu, da bi se na kraju ispostavilo da se ona napila i završila sa nekim sumnjivim tipovima. Drugi put su neki klinci bacali kamenice sa nadvožnjaka na autoput i morao sam da idem da ih naučim pameti. Često ćete viđati nasumične krađe koje možete ili da ignorišete ili preokrenete u svoju korist i pobegnete sa njihovim plenom. Većina ovih aktivnosti i nasumičnih događaja su u ruhu starog GTA – blesave, neverovatne, seksualno potkovane ili kompletno nasilne, i to je dobro. GTA VI ne beži od svojih korenja i vrednosti – i dalje je oličenje satire na pop kulturu i aktuelna dešavanja u stvarnom svetu. Generalno, ostavio bih vama da istražite sve opcije jer će mi ponestati piksela kada bih navodio šta sve može da se radi u ovoj igri. Na kraju, šta god radili tokom ovih aktivnosti, obavezno, ali obavezno zagrlite Kajla. 

Atmosfera

Leonida je živa, a pogotovo Vice City. Neko od developera je sedeo usred Majamija i zapisivao šta ljudi govore, rade, kako izgledaju zgrade, dvorišta, kako se zidaju kuće, kako se ponašaju automobili, kako se ponašaju ljudi u saobraćaju, kako reaguju na spoljne uticaje, na vremenske prilike, kako funkcionišu lanci isporuke, gde su smeštene klupe u parku da imaju smisla, gde su punjači za telefone, gde je kanta za đubre. I tako je taj developer preneo to u igru. Drugo objašnjenje nemam. Svako vozilo ima svoju svrhu i poentu, razlog zašto se nalazi gde se nalazi i gde ide. Iako nisam pratio kamion da vidim da li ide od na primer prodavnice do skladišta, imao sam osećaj koji me je dovoljno uveravao da se to dešava.


U jako malom broju momenata sam gubio osećaj imerzije. Napravio sam sebi rutinu, kada idem na trening, kada idem u prodavnicu, kojim komšijama se javljam a kojim ne. Telefon takođe igra ogromnu ulogu, što je ogledalo današnjosti. Sva komunikacija se vrši preko mobilnog, bilo porukama ili pozivima. Društvene mreže su takođe važne kako za svet, tako i za razvoj par delova priče. Praćenje misija i lokacije vam se šalju pinovima na telefon i dosta stvari je vezano za realnost i nije „gejmifikovano“. Red Dead Redemption 2 je kralj realizma i realističnih animacija a GTA VI je odmah iza – što je dobro. Ipak, ovo je i dalje igra tako da je kretanje mnogo bolje nego u RDR2 i samim tim reakcija na svet nije toliko trapava. Iako se konjima ne skupljaju testisi ovog puta (mada iskreno nisam ni proveravao), kaciga vam se samo spawn-uju na glavi kada sednete na motor, što me je iritiralo jer je sve ostalo animirano.

Količina dijaloga koja je napisana za ovu igru je nezamisliva. Nijednom do sada nisam čuo da se ponavljaju rečenice od strane nasumičnih NPC-eva. Da bih testirao ovo, pratio sam dve bakice koje su se šetale i koje nisu promenile temu dok mi nije postalo dosadno. Isto tako nasumični razgovori na telefonu imaju nekog smisla, makar dovoljno da pomislim da se dešava stvarna konverzacija. 

Muzika i radio stanice

Neću mnogo otkrivati o muzici, ali mogu da kažem da kvalitet nije opao. Postoji pregršt stanica za svaki žanr i ogromna količina licenciranih numera, tako da ćete sigurno pronaći muziku koja odgovara vašem ukusu. Neke radio stanice su čak vezane za specifične lokacije da bi vas dodatno ubacile u okvir događanja, kao na primer trkanje po blatu. Pored stanica, originalna muzika je suptilna, što mi je krivo jer je jako dobra. U dosta bitnih misija, OST koju su napravili vrlo „vozi“, ali je suptilniji u odnosu na akciju na ekranu. Srećom, u nekoliko segmenata u igri koristi se licencirana muzika koja toliko pripada dešavanju da mi se odmah razvukao osmeh od uveta do uveta (pogotovo pri početku igre). Samo se nadam da će licence izdržati dugo i da nećemo morati da trpimo kompromise negde u budućnosti, što se dešavalo sa prethodnim igrama. 


Realizam i policija

Realizam je mnogo veći nego u odnosu na prethodne igre, što se neće dopasti svima. Pored toga što postoji ogromna količina realnih animacija koje smanjuju arkadni osećaj iz prethodnih igara, okruženje deluje realno i na vas. Inventar je jako ograničen gde morate da izaberete šta ćete nositi od oružja. Možete na sebi da sakrijete nekolicinu pištolja ali uvek možete da nosite samo dva teža naoružanja kao što su na primer sačmare i mitraljezi. Poenta sa ovim je što ih nosite na leđima konstantno i ne možete da ih sakrijete. Samim tim, svi oko vas će reagovati na arsenal koji nosite sa sobom i često pozvati policiju. Gepek automobila zbog ovoga igra veliku ulogu jer tu pakujete opremu i naoružanje koje ne možete da sakrijete na sebi. Ovo je postalo jako mučno posle nekog vremena i često sam se oslanjao samo na pištolje i na naoružanje koje ispadne od neprijatelja. Ali nije samo oružje „problem“ – policija se ponaša mnogo drugačije u GTA VI u odnosu na sve prethodne delove. 

Policija je uvek bila manje-više sprdnja u prethodnim igrama gde ste mogli da se rokate sa njima dok vam ne dojadi ili da ih zezate kako stignete. U GTA VI, policija je izuzetno ozbiljan faktor. Ako na neki način svojim zločinom (a nekada i samim postojanjem) aktivirate policiju, oni gledaju vaš fizički opis, odeću, kola koja vozite, boju istih a ponekad i vašu tačnu lokaciju. Ako uspete da im pobegnete, odnosno skinete zvezdice, tu se ne završava priča, nego vas aktivno traže u toj zoni gde ste počinili zločin. Zbog toga, u gepeku uvek morate da imate promenu odeće i da vodite računa da imate masku ili maramu da vam sakrije lice ako kršite zakon. Naravno, ništa od ovoga nije potrebno da se radi, ali je izuzetno teško pobeći od policije koja je vrlo uporna da vas uhapsi. Ne pomaže ni to što svaki NPC ima mobilni telefon i u bilo kom momentu može da pozove policiju za najmanju glupost, a vi ste uvek dežurni krivci.

Imao sam situaciju gde sam morao da se nađem sa jednim NPC-em da pokrenem sporednu misiju i trebalo je da sednem na klupu i da ga čekam. Ta klupa je bila pored prodavnice (ili benzinske pumpe, ne sećam se jasno) u kojoj se dešavala nasumična pljačka. Ja sam samo sedeo, čekao i gledao kako se odvija ova scena gde vlasnik radnje biva veoma hrabar i brani se od razbojnika na vrlo naoružani način. Cela scena me je impresionirala i nisam hteo da učestvujem čisto da vidim šta se dešava dok čekam. Policija je tada došla i upalio se plavi krug na mapi koji pokazuje zonu aktivne potrage nad prestupnicima i nekako su mene ugledali i instant uhapsili bez obzira što nisam učestvovao u krađi. Sve ovo se dešavalo paralelno dok je NPC meni davao misiju koju treba da uradim. Kapiram da je ovaj drugi deo bio bag, ali instant hapšenje za nešto što nisam uradio nije fer, a ponajmanje zabavno. 


U celu ovu zbrku ulazi i moralni sistem sličan kao u RDR2. Ako ste profesionalni kriminalac, možete lakše da izbegnete policiju i da nestanete sa scene zločina kao da niste bili tamo. Ako ste potpuni manijak koji kosi sve pred sobom, opada vam moral i menja vam se kriminalistički profil. Rockstar je definitivno hteo da vas spusti na zemlju i da vas drži u realnosti da bi ponašanje van misija bilo konzistentno sa ponašanjem likova tokom priče. Ono što razlikuje ovaj sistem od RDR2 je što ne možete da se vratite u profesionalca ako ste bili manijak većinom vremena. Nisam stigao da potpuno testiram ovaj sistem (jer je igra ogromna i dugačka), tako da sam se pridržavao profesionalnom pristupu. Samim tim što sam hteo da budem profesionalac, konstantno sam morao da kupujem novu odeću, da je pakujem u gepek i da se redovno presvlačim. Ovo je postalo mučno posle nekog vremena jer i svaki odevni predmet košta novac. Na kraju, navikao sam se na ovaj sistem ali nekako ne stoji igri kao što je GTA. Za Red Dead Redemption 2 se apsolutno slažem da ultra realizam pripada i da je potreban da je učini toliko dobrom igrom, u GTA VI mislim da smo mogli i bez toga. 

Vozila i fizika

Ne moram da vam pričam da igra ima ogromnu količinu vozila koje možete da koristite, od bicikla i električnih trotineta, običnih kola i sportskih hiper automobila do građevinskih mašina, aviona, helikoptera i dosta drugih vozila koje se ne usuđujem da spojlujem. Svako od ovih se ponaša na način koji je specifičan za vrstu i mnogo pažnje se posvetilo ovome. Pored običnih stvari kao što su brzina kretanja i lakoća upravljanja, svako vozilo ima svoju fiziku i ponašanje. Štaviše, svako vozilo ima svoje „slabe tačke“ koje možete da koristite da ih onesposobite. Animacije štete i fizika iste je prosto magija. Ona pucnjava na policijska vozila iz trejlera nije nameštena za potrebe reklame, je svaka jurnjava može da se završi tako što pucate u motor i tako ga onesposobite dok delovi školje lete na sve strane dok se opiljci boje rasipaju po putu. Imate i dodatnu kontrolu nad vozilom (u zavisnosti od istog), tako da možete da palite/gasite svetla, aktivirate migavce i svu dodatnu opremu koja ide uz vozilo u kom ste – ni na jednom detalju se nije štedelo. Isto tako, unutrašnjost vozila je potpuno upeglana i unikatna toliko da skoro svaka može da bude drugačija. I to ne samo po dizajnu, nego neki auto će imati plastičnu flašu u vratima ili mapu, prljava sedišta ili bilo koji glupi nepotrebni detalj koji su ubacili jer im se može. 

Lucija i Džejson

Hajde sada malo da pričamo o likovima sa kojima ćete provesti najviše vremena. Ako ne računamo prvi i drugi GTA u kom su bili opcioni, Lucija je prvi glavni ženski karakter sa punom glasovnom glumom. Ovo je bio rizičan potez Rockstar-a ali u kontekstu priče sa Džejsonom ima smisla. Lucija je poreklom iz Portorika i sa sobom nosi latinski karakter gde god ide. Ona je žustra, opasna, direktna, hrabra, vešta i visprena (zamislite, glavni karakter) i predstavlja se kao da zna šta hoće i kako želi da dođe do toga. Ne želim puno da pričam o njoj jer je svaki detalj spojler, ali utisak koji mi je ostavila je da ona zapravo predstavlja nas, igrače. Ona je ta koja će rado da prihvati svaki zadatak, da od svakog posla napravi zabavu i da živi na ivici života i smrti. Zanimljivo je ići sa njom na misije jer je interesantna i duhovita i nekako pripada ovom satiričnom svetu. Glasovna glumica se izuzetno zabavljala dok ju je snimala i to se apsolutno vidi u performansi. 

Sa druge strane, Džejson je najdosadniji protagonista kojeg sam igrao do sada.


Džejson je bivši plaćenik originalno iz Liberty okoline koji sticajem okolnosti sreće i zaljubljuje se u Luciju. Lik je dosadan, neverovatno dosadan. Ima nula harizme, prihvata sve što mu se kaže, prihvata da ga nipodaštavaju i maltretiraju (dok ja nemam kontrolu nad njim). Jako lako ga manipuliše ko stigne, pogotovo Lucija (pod pokroviteljstvom ljubavi) i lik se ne buni. Često nema svoje mišljenje a kada ga i ima, bude nadglasan od strane bilo koga. Igra želi da ga predstavi kao inteligentnog i sposobnog ali bez Lucije je samo šonja. Ima jako slabe i dosadne reakcije na sve što se dešava oko njega. Lik je prazna strana knjige koja odbija da se popuni i izbegavao sam da igram sa njim kad god sam mogao. Ne pomaže ni to što mu je glas monoton i tih. Ja mislim da su hteli da naprave hrabrog stoika sa puno strpljenja i razumevanja, ali pogrešna igra, ovo je GTA. 

Priča

Ovo me dovodi do najslabijeg dela igre, a to je celokupna priča. Bez spojlera, dobićete samo okvir iste, ali svakako preskočite ovaj segment ako ne želite da saznate baš ništa.

Lucija i Džejson pokušavaju da izađu iz sveta kriminala i prihvataju bilo šta samo da zarade neke pare i da se sklone što dalje. Ta motivacija, koja je uspostavljena na samom početku, može kompletno da se izbaci i ništa se ne bi promenilo. Igra prati vrlo standardan progres bilo koje priče ovog tipa: glavni likovi imaju problem i trebaju im pare, ulaze u žešći kriminal, obije im se o glavu i pokušavaju da se izvuku tako što sklapaju klimave alijanse sa mutnim ljudima u nadi da će se izvući. Progres je izuzetno spor sa mnogo nepotrebnog filera. Postava i ishod priče se mogu predvideti vrlo rano (mnogo ranije u mom slučaju, videćete zašto ako budete igrali). Glavna premisa se desi na relativnom početku i tek se rešava u poslednjem poglavlju igre dok u međuvremenu pokušavate da zaradite novac i pronađete rešenje za specifičan problem (ne smem mnogo detalja da pričam, ali je tupavo). 

Hajde da uradimo brzo poređenje kroz istoriju GTA i RDR igara. Majkl de Santa je sredovečni kriminalac koji ima sredovečnu krizu i to ga navodi na gluposti ali uvek je tu za porodicu. Franklin je pametan klinac koji pokušava da izađe iz geta jer je dovoljno pametan da zna da mu to ne treba i koristi svaku priliku da sebi napravi bolji život. Trevor je manijak i sociopata koji je vođen čistim instinktom ali želi da bude prihvaćen. Artur je deo kriminalističke organizacije koju predvodi vrlo harizmatični vođa koji tvrdi da ima plan. Arturu je ova banda porodica i spreman je da sve uradi za njih. Niko Belić traži bolji život posle horora rata na Balkanu. CJ se vraća u stari život od kog je pobegao da sahrani majku i sada želi da iskoristi najbolje okolnosti da svoj život učini boljim. Džejson i Lucija se upletu u gluposti bez obzira na okolnosti u kojima se nalaze, što mi se nimalo nije dopalo. I bez obzira na okolnosti, oboje donose toliko opasne odluke koje teško rizikuju njihovu motivaciju i želju za novim životom.


Bitna mehanika tokom igre je veza između Džejsona i Lucije na kojoj morate da radite. Ja sam se trudio da im odnos bude što bolji i da zajedno rade većinu misija (gde je moguće) i time sam održavao odnos na najvišem nivou. U jednom momentu tokom priče, veštački se uvodi razdor između protagonista koji mi nije bio jasan i to se baš naglo dešava u svega par misija. Verovatno snaga odnosa njih dvoje se ogleda baš u tim misijama, ali bez obzira na to, konverzacije u sinematicima nisu reflektovali istu.

Ono što vadi priču je pregršt šarenolikih sporednih likova od kojih ne znam koji je bolji. Svi su napisani savršeno i glasovna gluma je izvanredna, bukvalno su ih oživeli. Dodatno pomaže to što su animacije predobre i jasno prikazuju kroz govor tela kao i kroz tonalitet glasa kako se ko oseća i koliko je bitno to o čemu pričaju. Svaki glumac svakog sporednog lika je uradio apsolutno nemoguće dobar posao. 

Nažalost, priča mi je uvek bila jako bitna kako u drugim igrama tako i u GTA. Priče iz prethodnih delova su nam donele momente koje ćemo pamtiti do kraja života. Svako u svetu gejminga zna za „Ah shi*, here we go again“ ili zna napamet celu porudžbinu Big Smoke-a ili „Lance Vance Dance“ ili Lamarovu kritiku Frenklinove frizure koju ne smem da napišem ili Majklova rečenica oko koje se cela igra vrti, „You forget a thousand things every day, pal. Make sure this is one of ’em.“ A i naravno da je samo trebalo da pratimo prokleti voz ili da slučajno ne preskočimo kuglanje sa Romanom. Ovakve momente nisam nijednom video niti doživeo tokom cele igre. Možda će internet izroniti nešto kada izađe, ali trenutno ne mogu ništa da izdvojim niti da pomislim da će biti deo GTA istorije.

GTA Online

Svi znamo da je peti nastavak još bolje prošao zbog imerzije koju nudi GTA Online. Igrajući šesticu, često sam primećivao da je većina aktivnosti (pogotovo pljačke) dizajnirana da podrže GTA Online koji će kad-tad izaći. I više sam imao osećaj da je ceo dizajn rađen prvo za Online a onda za potrebe priče ili da su priču nagurali u okvire GTA Online. Moguće da potpuno grešim o ovome, ali toliko detalja i toliko zgrada u koje možete da uđete i pronađete nešto sitno je dušu dalo za onlajn igru, a da ne pominjem veličinu i gustinu mape. Svakako, kada izađe Online mislim da će biti potpuna ludnica i da će to zapravo biti pravi način da se igra GTA VI. 


Tehnologija

Čista magija. Tehnički developeri u Rockstar-u su čarobnjaci i veštice, jednostavno nemam drugo objašnjenje. Ja sam igru igrao na bazičnom PS5 i već spomenuti detalji ne treba da postoje u toj količini na konzoli staroj skoro 7 godina. Fizika, grafika i čista procesorska sposobnost i endžin da isprati tu količinu dešavanja u jednom momentu je prosto neverovatna. Igra targetira 30 FPS-a i to je u većini slučajeva tako, ali kada ima nevremena, pogotovo noću, performanse umeju da opadnu ali brzo da se stabilizuju. Naravno, ja sam jedan od onih koji bi najradije igrali na minimum 60 FPS-a, ali pored ovog dostignuća i te kako im je oprošteno. Ja lično jedva čekam PC verziju, to će biti ludnica (ko uspe da pokrene pretpostavljam). 

Zaključak

Uff ovo je najgori deo teksta. GTA VI se iščekuje već 13 godina. Ovaj serijal je toliko velik i moćan da su druge igre bežale od datuma izlaska šestice. Ljudi uzimaju dane odmora da bi igrali ovu igru i pretpostavlja se da će ekonomija malo patiti jer će dosta radnika propustiti dane na poslu kako bi postali deo ovog fenomena i proveli vreme u Leonidi. Ako je iko stigao dovde i pročitao zid teksta iznad, hvala. Siguran sam da neću nikome promeniti mišljenje o kupovini igre iako mi se nisu dopali protagonisti i priča, ali isto tako neću ubediti ljude koje ne zanima GTA 6 da igraju zbog ogromne količine sadržaja, detalja i imerzije.

Što se mene tiče, drago mi je što sam proveo vreme u Vice City-u, što sam pecao, što sam se trkao po gradu, što sam pljačkao zlatare i banke, što sam leteo avionom, što sam prodao kuću kriminalcima, što sam upoznao ogromnu količinu nasumičnih ljudi i dobio kratku priču ili zaradio neki dolar. I ponajviše, drago mi je što sam zagrlio Kajla.

Grand Theft Auto VI je dostupan za PS5 i Xbox Series X/S

Autor: Igor Totić

Igru ustupio: Rockstar Games

Pratite nas na našoj Facebook, Instagram i TikTok stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu.

Pretplatite se na Play! Newsletter

* indicates required


Grand Theft Auto VI

79,99€
9

9

9.0/10

Za:

  • Leonida je živa
  • Neverovatno tehničko dostignuće
  • Ogromna količina sadržaja

Protiv:

  • Priča je izuzetno slaba
  • Džejson
  • Previše realizma za GTA igru (zavisi od ukusa svakog igrača)
Comments
Play!Zine - preko 14 godina potpuno besplatan profesionalni gejming časopis na srpskom jeziku. Svakog meseca u digitalnom PDF formatu na preko 100 strana očekuju Vas opisi aktuelnih igara, intervjui, editorijali, recenzije hardvera, novosti sa domaće scene i brojne druge zanimljivosti iz sveta gejminga. A dok čekate novi broj časopisa, tu je i naš sajt - www.play.co.rs , gde vas svakodnevno obaveštavamo o svim aktuelnostima, novostima i zanimljivostima iz industrije video-igara. Naš moto je profesionalnost i posvećenost istraživanju, kako bi za vas doneli uvek najinteresantnije i dobro informisane vesti. Želimo dobrodošlicu svim starim i novim fanovima!

O nama:

PLAY! Zine

Adresa redakcije:

Vele Nigrinove 2/1
Beograd

Kontakt:
redakcija@play-zine.com

Prijatelji:


Play!Zine 2006-2019

To Top