Kolumne

Baldur’s Gate 3 i razuvereni sindrom autsajdera

„CRPG? Šta ti je to?!“ – pita mladi naraštaj koji svoju igračku sreću svakodnevno pronalazi uz Fortnite, Minecraft ili već treće izdanje malo poznatog naslova pod imenom GTA V. „CRPG žanr? Druže, nikad čuo za to. ’Ajmo malo COD ili partiju FIFE da bacimo.“ – reče nešto stariji naraštaj. „Uh, ima ova neka nova igra, Baldur’s Gate 3 se zove. Daj da vidim valja li čemu. Joj, ovo na poteze nešto. Kakve su ovo pauze? Ma dosadno. Nemam ja vremena za ovo. Još moram da  razmišljam. Šteta, da bar nije na poteze. Igrao bih sigurno.“ – konstatuje pomalo razočarano  znatiželjni igrač. „Da vidim šta ljudi igraju ovih dana. Au! Neki Baldur’s Gate 3 prvi na listi na Steam-u. Da vidim o čemu se radi. Ne znam, nije mi ovo nešto. Da vidim šta kažu recenzije  igrača. 96%? Molim?! Za ovo?! Ma daj! Znam šta ću. Daj da nabavim ja sebi ovo, da probam. Šta fali? Ako mi se ne svidi udarim povrat novca i ćao. Ma sigurno neću igrati ovo ni blizu dva  sata, šta sad.“ – razmišlja igrač što prati sve što je novo. „Druže, slušaj! Imam sjajnu igru za tebe. Baldur’s Gate 3, na Steam-u imaš. Veruj mi, kupuj to odmah, nećeš zažaliti – ubeđuje  prijatelj prijatelja. „Kakva priča, kakvi likovi! Ova igra je suvo zlato! Skoro nisam igrao ništa bolje.“ – konstatuje ushićeno igrač koji je završio igru. „A sad, na drugi prelazak!“ – dodaje isti igrač. 

Od kad je sveta i video igara, uvek je bilo više voljenih i manje voljenih. Znate ono kada pitaju roditelje koje dete više vole. Oni, šta će drugo, nego provući ono čuveno „kako svako dete vole  podjednako“. Istina, vole oni svoju decu, jer kakav to okrutni roditelj ne bi voleo svoju decu.  Ipak, u dubini duše znaju da neko dete vole malo, ma mrvicu više, ali sebi ne žele da priznaju. 

Nažalost, nađe se sa vremena na vreme i poneki, pa gotovo tragičan slučaj, gde se dete oseti zapostavljeno, odbačeno, kao da tu ne pripada. Pokušava ono da zavredi pažnju, da bude voljeno, maženo i paženo. Ali avaj, prosto nešto ne da. Vremenom, roditelj shvati da nešto nije u redu, oseti da negde greši. Počne da primećuje baš to jedno dete što se oseća, verovatno i nepravedno zapostavljenim u odnosu na ostale. Dete biva srećno, zadovoljno, ispunjeno, ma kao da je sada gotovo jednako sa ostalom braćom i sestrama. Kao da više nije ništa manje važno. Konačno je maženo i paženo. Konačno oseća da zaista i pripada tu gde jeste. E baš to odbačeno dete je sveži predvodnik u narodu nepopularnog CRPG žanra, izvesni Baldur’s Gate 3. Projekat koji je prošao kroz dugogodišnji razvoj. Projekat koji je imao određenu bazu fanova i poklonika, ali projekat za koji se ni u ludilu nije moglo naslutiti da će u jednom momentu zavrediti ovoliku pažnju. Na kraju, sa pravom se može konstatovati, zavređena pažnja je dala krajnji pozitivan ishod. 

Šta je to što ovaj naslov izdvaja u moru drugih? Šta je to što je kompletnoj igračkoj industriji pokazalo da ne moraju igre nužno biti isključivo akcionog tipa kako bi obarale prodajne rekorde i unosile ogromni priliv novca u kasu. Odgovor je jednostavan i gotovo da se sam nameće. Dovoljno je “samo” da igra bude kvalitetna. U pravom smislu te reči. Za sve ostalo, pobrinuće se igrači, a naslov vredan pažnje, ali i otvaranja novčanika će već uspeti da pronađe put do svoje publike. Doduše, istini za volju, valja napomenuti kako je igra prvenstveno prošla kroz  čuvenu “early access” fazu koja je potrajala par godina. Dakle, kvalitet nije pao sa neba, tek tako, već je tome ipak prethodio određeni proces, ali i neophodno vreme. Belgijski Larian, studio koji stoji iza Baldur’s Gate 3 ipak nije na nivou nekih visokobudžetnih, koji raspolažu hiljadama, pa i desetinama hiljada zaposlenih. Sa te strane, donekle je i razumljivo zašto su se odlučili da svoj naslov najpre sprovedu kroz „early access“. Jednostavno, nisu želeli da rizikuju,  jer su u ovaj projekat uložili značajno više nego za oba prethodna naslova zajedno (Divinity Original Sin i Divinity Original Sin II). Kada je već tako, imali su nameru da u komunikaciji sa testerima i igračima dobiju direktnu povratnu informaciju o tome kako napreduju sa razvojem, šta valja, šta ne valja i šta je potrebno korigovati. Istina, mnogi studiji koji kreiraju visokobudžetne igre nemaju taj luksuz, već investitori, pa i sami izdavači pred njih stavljaju rokove skromnog vremenskog perioda za izradu igara, a sa time ispašta i konačni kvalitet proizvoda.

Ovo zapravo ne amnestira te kompanije zbog toga što se danas igre AAA oznake uglavnom štancuju kao na traci, kako bi zadovoljili finansijski prohtevi. Bitna razlika je što veći, finansijski moćniji i studiji sa više radne snage često nisu uspevali ni da za nešto duži vremenski period, koliko su igre bivale u razvoju dostave proizvod vredan hvale. Larian u tome ne samo da je uspeo, nego je i debelo premašio očekivanja. Cak su iz samog Larian-a potvrdili kako se ni u najluđim snovima nisu nadali ovakvom uspehu. Visoka produkcijska vrednost, gde je više od 200 glumaca angažovano za davanje glasova i izvođenje glumačkih performansi. Duboki i kvalitetni narativ, koji igrača drži u neizvesnosti, sa pitanjima i željom za spoznajom kakva sudbina ga dalje čeka. Likovi kojima je „udahnut život“ i koji na trenutke zaista umeju da podsete na prava živa bića, toliko dobro su napisani i realizovani. Sporedni zadaci koji ne traće vreme igraču a često i nagrađuju veoma značajno za rešavanje. Uz to su neretko i vrlo zanimljivi. Izvrsno realizovan svet. Fantastična muzička podloga. Brojne opcije za taktiziranje u toku borbe. Igra vredna više prelazaka od kojih svaki može biti drugačiji od prethodnog, jer toliko opcija ima u ponudi. Jedan sjajan, kompletan paket koji je iznenadio i počistio pod sa mnogima. Na sve to, ovakav slučaj se javlja u veoma atraktivnoj konkurenciji igara i uspešno konkuriše za najbolju igru godine. To se postiže kada je nešto zaista kvalitetno.  

Nama ostaje da se nadamo da su i ostali proizvođači igara makar krajičkom svog oka zabeležili ovaj pogodak i baš kao što je praksa sa nečim što je popularno i uspešno, da će slediti put koji je krčio, utabao a onda i popločao ne tako veliki i moćni belgijski Larian. Jedno je sigurno, roditelji će sada puno više pažnje poklanjati onom detetu koje je bilo nepravedno zapostavljeno.

Autor: Nebojša Klasanović

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našoj Discord grupi za sve vesti o gejmingu.

Pretplatite se na Play! Newsletter

* indicates required


Comments
Play!Zine - preko 14 godina potpuno besplatan profesionalni gejming časopis na srpskom jeziku. Svakog meseca u digitalnom PDF formatu na preko 100 strana očekuju Vas opisi aktuelnih igara, intervjui, editorijali, recenzije hardvera, novosti sa domaće scene i brojne druge zanimljivosti iz sveta gejminga. A dok čekate novi broj časopisa, tu je i naš sajt - www.play.co.rs , gde vas svakodnevno obaveštavamo o svim aktuelnostima, novostima i zanimljivostima iz industrije video-igara. Naš moto je profesionalnost i posvećenost istraživanju, kako bi za vas doneli uvek najinteresantnije i dobro informisane vesti. Želimo dobrodošlicu svim starim i novim fanovima!

O nama:

PLAY! Zine

Adresa redakcije:

Vele Nigrinove 2/1
Beograd

Kontakt:
redakcija@play-zine.com

Prijatelji:


Play!Zine 2006-2019

To Top