Kolumne

Kolumna: Igre dvehiljaditih

Piše: Milan Đukić

Nekako mi je ovo “igre dvehiljaditih” zvučalo bolje nego “igranje u dvadesetim”, zvuči kao da sada imam sto godina… Dvehiljadite su bile veoma interesantne za nas ovde, ali taj deo priče već svi znate. Ono što možda malo manje znate (osim ako niste iz te generacije) je da je piraterija u prvoj polovini i dalje bila u procvatu, da su se računari i dalje kupovali na komponente a ne kao gotove konfiguracije i da se PS2 u maloprodajnim lancima koji su tada krenuli da niču prodavao isključivo kao “čipovan” aka mogao je da pokreće i piratske video igre.

Naravno, igraonice su bile u punom jeku, sve dok ih opet polovinom dvehiljaditih pre svega Microsoft zbog uslovljavanja legalnim operativnim sistemom a kasnije i tvorci igara nije krenuo lagano gasiti…

Disclamer pre nego što nastavim dalje sa tekstom – lista predstavlja moj lični odabir igara koje sam ja lično igrao. To ne znači da je ovo spisak najboljih igara iz dvehiljaditih. Takođe ne znači ni da ću se svih igara setiti. I konačno, nikada nisam bio veliki konzolni igrač. PC je uvek bio moj “weapon of choice”. To znači da na listi mahom nema konzolnih naslova, a i oni koji se nalaze više su “anomalije” datog perioda. Pa da počnemo (bez nekog reda).

Pročitajte još: Najnovije besplatno izdanje časopisa Play!Zine dostupno za čitanje

Max Payne

Možda ne postoji bolja igra za početak ove liste nego hit iz 2001 godine, koji će kasnije dostići kultni status i postati jedna od najboljih igara ikada. Remedy, koji potpisuje prvi i drugi deo uspeo je da iskombinuje kliše dijaloge, neo-noir atmosferu, među-scene u vidu stripa, sjajnu akciju, solidnu priču i naravno neprevaziđeni “bullet-time” koji će kasnije mnogi pokušati da ponove u okviru svojih ostvarenja. Max, pandur kojem smeštaju ubistvo isti oni koji su mu ubili ženu i dete, okreće se drugoj strani u pokušaju da dokaže svoju nevinost i pronađe ubice svoje porodice. Kliše, rekoh vam. Sećam se, nisam mogao da se odvojim od ekrana dok ga nisam “obrnuo”. Postojilo je nešto što izaziva totalnu “zavisnost” u tom koloritu, tom tempu, tom dobrom zvuku i vešto isplaniranim koridorima što vam nije omogućavalo da se odmaknete od ekrana. Iskreno, ne znam ni koja bi igra iz današnje generacije mogla da priđe blizu ovom konceptu. Podrazumeva se i Max Payne 2, ali svakako ga neću odvajati kao posebnu igru na listi.

City of Heroes

Da li ste znali da su tek u aprilu 2019 godine, praktično 8 godina nakon gašenja CoH servera, otkrili da postoji skriveni CoH server sa više hiljada igrača koji su prilikom pristupanja morali da potpišu NDA da neće nigde van servera pričati o njemu? City of Heroes, izašao 2004 godine, bio je moj “weapon of choice” kada govorimo o MMO naslovima. WoW je naravno već vladao scenom, ali mene nekako nije uspeo da privuče. City of Heroes dugo vremena, a najintenzivnije na zimu 2005 igrao sam sa kolegom Nenadom – i to preko 256kb ADSL konekcije koju sam tek uspeo da dobijem nakon što sam se ratosiljao stare pulsne centrale i dvojnika na fiksnom broju telefona (hej, dvojinka, znate li vi šta je to uopšte?). Činjenica da mogu da kreiram kakvog god želim heroja praktično najrazličitijeg mogućeg izgleda i da mu isto tako biram najširi spektar “magija” i super mogućnosti bio je nešto što me privuklo. I tako, Nenad je izabrao devojku koja se bije na blizinu, tipični tenk, a ja sam više bio nešto kao snajper koji gađa iz daljine. Idealni kombo. Šteta što je NCsoft kao izdavač na talasu širenja MMO pokušao da lansira još bezbroj nekakvih neuspelih projekata pa CoH nikada nije dobio dovoljno pažnje. Možda bi i potrajao duže mada je i 8 godina solidan broj za jednu video igru.

Rock Band

Ovo je jedna od onih pomenutih “anomalija” – Rock Band, sećam se, pojavio se u redakciji odjednom. Nisam ni ispratio njegov dolazak, potpuno me je “promašila” objava, samo znam da su mi kolege, kada sam došao na posao, rekle da je Rock Band stigao, da su ga povezale i od tada se nisu odvojile od njega. I stvarno je tako bilo – pa ko još ne bi želeo da lupa bubnjeve, svira gitaru ili peva uz najveće hitove Queen, R.E.M., Muse i još bezbroj drugih bendova? Čak i solo igranje bilo je dovoljno interesantno, a prava zabava naravno tek sa 2 ili 3 saigrača kada svi skupa pokušavate da ostvarite što bolji rezultat. Naravno, ovoj listi pridodajem i Rock Band 2. Trojka je već došla uz lagani smiraj ovog tipa igara. Guitar Hero, iako popularniji, nikada mi se nije previše dopao. Valjda je bio isuviše “detinjast” u odnosu na Rock Band.

Grand Theft Auto: Vice City

Fun fact, ja sam onaj što je igrao i prvi Grand Theft Auto, i to prvenstveno na časovima informatike u školi. Ali hajde da kažemo da sam Vice City zapravo najviše igrao. Bio je to period početka fakulteta, slobodnog vremena na pretek. A šta drugo reći o GTA što već ne znate? Krađa kola, rešavanje side-questova više nego onih primarnih, odličan soundtrack i bežanje od pandura.

Pročitajte još: GTA Tribute – rani počeci

DOTA

Ali ne ova što svi znaju, DOTA2, već DotA, Defense of the Ancients, mod za Warcraft 3. To je bilo vreme kada smo se okupljali kod Stilgara u igraonici, imali naš termin petkom uveče i nas 10-12 dolazilo je da igra šta god je u tom trenutku bilo aktuelno. Krenuli smo da igramo raznorazne modove koji su se u tom trenutku pojavljlivali. Jedan tower defense, neki drugi tower defense, nekakvu kvazi-Dotu u kojoj su heroji išli levo desno, pa čak i neki tower defense hibrid u kojem idete odozdo na gore – pozaboravljao sam sva ta imena. Onda je u jednom trenutku stigla i DotA – probali smo je i naravno “navukli se”. Ali ako me pitate šta mi je najjače sećanje iz tog perioda, to je definitivno loading screen. Učitavanje je toliko dugo trajalo da nam je praksa bila da dođemo u igraonicu, uključimo Dotu, pokrenemo je i zatim izađemo napolje da popričamo malo dok se mapa učitava. Drugi utisak je naravno brzina učitavanja kada su sredili taj problem pa se zapravo na mapu ulazilo kroz desetak sekundi.

Resident Evil 4

Noćne more sam imao od Resident Evil 1 i zombi dobermana koji upada kroz prozor. Ali ovo nije ta igra. Posle keca, dvojka i trojka mi nisu nešto ostavili posebno pozitivan utisak, iako su imali svoje svetle trenutke. To se sve promenilo sa četvorkom, igrom koja me je definitivno podsetila na sve one svetle trenutke koje je sa sobom doneo kec.

Resident Evil 4 Remake je u produkciji i stiže 2022. godine

Bioshock

Would you kindly? Distopija i Utopija, Haksli i Orvel, spiritualni naslednik System Shocka, sjajan gejmplej, vizuelni elementi iz šezdesetih, odgovarajući soundtrack, dobra priča, naizgled slobodan izbor glavnog junaka tj. Vas, i to je samo vrh ledenog brega. Mnogo bi se toga još moglo reći za jednu od najboljih igara ovog perioda. Ali ja neću, verovatno i vi već dovoljno znate.

Prototype

Uf, kakva igra! Radical Entertainment se pojavio tog leta 2009 godine, pravo niotkuda (nakon razvoja brojnih The Simpsons igara, među kojima i dobro poznati Hit’n’Run) i doneo igru za sve nas koji ne gotivimo konzole i kojima Infamous za PS3 iz tog razloga nije bio zanimljiv. Aleks Merser, anti-heroj na putu sopstvenog spasenja, zaustavljanja virusa i borbe protiv kako vlasti tako i tajnih organizacija, ne samo da može da preuzima oblike drugih ljudi već i od sebe pravi raznorazno oružje, brzo trči, skače po zgradama i naravno mimo glavnih misija slobodno trčkara Menhetnom pritom preuzimajući izgled bilo kog prolaznika, rešavajući sporedne zadatke i na kraju balade, dobro se zabavljajući. 

Sećam se da se cela redakcija okupila oko mene dok sam igrao poslednju misiju … hehe. Šteta što je Prototype 2 ipak bio fejl. Prosto, ljudima se nije mogla prodati potpuno ista igra kao nastavak.

Portal

Svi znamo da je torta laž. Zbog toga ni neću previše da pričam o igri koja je, kao deo Orange Boxa, pravo niotkuda stigla na naše računare i pokazala da first person shooter uopšte ne mora da bude shooter, ili makar ne mora da bude shooter u pravom smislu te reči. A ko bi odoleo i vrcavim komentarima GlaDOS?

Batman Arkham Asylum

Možda je ovaj naslov i najbolja igra po stripu ikada napravljena. Možda joj je blizu prišao samo Spiderman za PS4. Kako bilo, Batman Arkham Asylum skoro savršeno je preneo atmosferu stripa u video igru, doneo odličnu igrivost, mape, dijaloge, priču, grafiku… Ako bih birao jedan segment po kojem se Batman ističe to bi definitivno bile borbe. Lake za kapiranje ali teške za masterovanje u pravom smislu te reči su “fluidne” i u tom smislu domaći zadatak koji čak ni dan danas mnogi developeri video igara nisu uspeli da reše. Ko ima želju za dobrom superherojsko-stripskom video igrom sa dobrom makljažom, praktično i dan danas može se okrenuti ovoj igri sada već staroj deceniju i godinu-dve.

Uskoro će biti najavljena nova Batman igra, igraćemo sa više karaktera

Team Fortress 2

Flashback, 1999 godina, LAN party kod klanskog kolege, Team Fortress Classic, tada svojevrsni mod/standalone igra za Half-life, kao deo demonstracije HL developer kita i naslednik Team Fortressa, moda za Quake. Svi navučeni na Team Fortress Classic, Valve ubrzo najavljuje dvojku. Međutim, skoro pet godina niko ništa ne zna o igri. Flashforward u 2006 godinu, ja na GC sajmu u Lajpcigu, Valve u drvenoj kutiji dovoljnoj da smesti 10ak novinara prikazuje na ogromnom ekranu The Orange Box. Već pomenuti portal, Half-life 2 Episode 2 i – Team Fortress 2. Totalno izmenjenog izgleda, kartunolikih likova, ništa kao što su izgledale prethodne najave. 

Srećom po sve nas, gameplay nije izostao, pa je tako TF2 postao član redovne rotacije video igara koje smo igrali petkom u igraonici a naravno i od kuće. Moja klasa? Scout naravno! Mali problem TF2 ležao je u tome što je Valve nakon nekog perioda otišao u neku suludu krajnost sa ubacivanjem novog oružja, što je sve dovelo do toga da se igra teško prati ako niste u njoj neko vreme. No sve do tog trenutka, otključavanje achievements u igri donosilo vam je i dobro poznat set oružja i dodataka među kojima je bilo tek 2-3-4 po klasi. To je bilo vreme! Mogao bih da instaliram TF2 i vidim šta se promenilo, verovatno će neki tinejdžeri da me spawn-rape-uju.

CoD: Modern Warfare 2

Nije ni čudo što Activision remasteruje upravo ovu CoD igru. Verovatno zato što je najbolja iz te nove generacije CoD-a koji se prebacio iz perioda WWII u moderno doba. Nema se tu šta drugo dodati a da već ne znate iz mimova sa interneta.

REVIEW: Call of Duty Modern Warfare 2 Campaign Remastered

WiiSports

Sećate se onih konzolnih anomalija? Evo još jedne. Iako po definiciji spada u sedmu generaciju igračkih konzola i predstavlja direktnog konkurenta PlayStation 3 i Xbox 360, Nintendo zapravo nikada nije ni postavio Wii kao konkurenciju. Sa totalno inferiornom grafikom u odnosu na PS4 i X360 i hardverom koji im nije ni prineti, Nintendo se okrenuo nečemu drugom – gađanju šire populacije i inovativnim kontrolama. Tako smo dobili Wii mote i prvi uspešni i rekao bih trenutno i dalje jedini uspešni sistem koji je naterao milione ljudi da se zapravo pomere iz svojih udobnih fotelja prilikom igranja video igara. Wii sam prvi put video i isprobao na CeBit sajmu u Hanoveru i tada se opredelio i za kupovinu. Naravno, po recimo 30 do 40% nižoj ceni nego što se u tom trenutku konzola mogla kupiti u Srbiji. Reći ću vam samo da srećom televizor nikada nije nastradao od Wii kontrolera, ali plafon i nekoliko okolnih predmeta jesu. A reći ću i da je Wii verovatno konzola koja se najviše “izvrtela” među mojim prijateljima. Iako su se pojavile brojne relativno solidne igre za Wii, najviše smo igrali tenis i kuglanje. Those were the days.

Red Faction

Nema baš puno igara kod kojih iskusan igrač ili gaming novinar može da iskreno kaže “wow”. Takav je slučaj sa Red Faction kada prvi put vidite šta sve GeoMod nudi. Zašto biste tražili ključ za vrata ako možete da probijete rupu pored vrata? GeoMod jednostavno omogućava vam da raznesete sve oko vas. Jedan ulazak na “Glass House” demonstracionu mapu dovoljan je da se samo tu zadržite sat vremena razbijajući sve oko sebe. Nije naravno samo to snažna strana Red Factiona, već i simpatična priča i zanimljiv gameplay.

Kad sam tu, pomenuću i da je igru razvila ekipa koja se potpisuje kao Volition, za mene lično jedna od najgotivnijih developerskih firmi “out there”. Potpisuju Red Faction i njegove nastavke, potpuno blesavi Saints Row i možda najvažnije, Descent i Freespace, igre koje su obeležile žanrove kojima pripadaju.

Prince of Persia: The Sands of Time

Postoji jedna video igra koja je prva stvar koja se pojavi u glavi bilo koga ko je došao u kontakt sa kompjuterom u devedesetim godinama prošlog veka a to je upravo Prince of Persia i njegov glavni protivnik, Murat, kako smo ga zvali mi iz ovih krajeva. Jordan Mechner potpisao je ovu igru kao i Karateku, igru pomalo nesretnog imena ako ste sa Balkana ali svakako takođe poznate tabačine iz tog perioda. Isti taj Jordan bio je konsultant i scenarista za Ubisoftov reboot Prince of Persia: The Sands of Time. Iako to ne mora ništa da znači, bio je dobar indikator da je Ubisoft zaista zainteresovan da Prince dvadesetprvog veka bude dobar – i bio je! Ključna mehanika ovoga puta je mogućnost premotavanja vremena kako bi princ imao novu priliku da pobedi protivnike ili reši određenu zagonetku. 

Pročitajte još: Otkriven snimak koji prikazuje gejmplej iz otkazane Prince of Persia igre

NHL10

Među retkim sportskim igrama koje volim i u kojima uživam, solidno mesto pri vrhu zauzima NHL franšiza. Otuda je i ona na listi a NHL10, kao poslednji iz dvehiljaditih, našao se i zvanično potpisan. Verovatno sam samo NBA Jam igrao više od NHL-a, ako računamo PC, ali to je već igra iz devedesetih pa je nema ovde.

Dead or Alive 4

Još jedna “anomalija” i igra koju sam, pored Rock Band, verovatno najviše igrao na Xbox 360, doduše skoro eskluzivno protiv živih protivnika. Solo je nekako bile isuviše dosadna. Lik kojeg sam birao? Hayabusa ofc!

Counter Strike

Voleo bih da na listu stavim Quake, Quake 2 ili Quake 3, ali kako su iz devedesetih, svakako ne mogu da ignorišem naslov koji sam u multiplayeru možda i najviše igrao tokom dvehiljaditih, posebno u prvoj polovini, a to je Counter Strike. Da, igrali smo i Half-life mod, da, sećam se i kada je stigao CS 1.0, pa kasnije i 1.3, 1.5, 1.6 (koji i dan danas mnogi igraju) pa i onog totalnog fejla CS: Source. Hteli to da prihvatimo ili ne, voleli ili ne, “kanterica” je definitivno obeležila najveći deo multiplayer gaminga dvehiljaditih.

Counter-Strike: Global Offensive prelazi na Source2 endžin

FIFA N-gage

Eh, propali Nokia konzolno-telefonski projekat. Jednostavno, bio je pre svog vremena. I sad kad razmislim, jedna od najvećih zamerki bio je uspravni ekran – a kakve sad ekrane imamo? Šalu na stranu, Nokia je uložila dosta da se N-gage dopadne baš ovakvima kao što sam ja i u tome su i uspeli – napredni mobilni telefon sa MP3 plejerom, radio prijemnikom, Symbian operativnim sistemom specijalno “ojačanim” za funkcije ručne konzole, sa podrškom za web browsere i ko zna kojim funkcijama koje sam već i zaboravio, naravno kao ključnu funkciju doneo je video igre. I srećom po nas iz ovih krajeva, jako brzo je “razbijen” pa smo mogli uživati u katalogu od čitavih dvadesetak igara koje su za N-gage izdate :) Bio je tu i Rayman, već gore pomenuti Red Faction, Tomb Raider i poneka još, ali za mene lično najviše vremena otišlo je na zvaničnu FIFU za N-gage. Naravno, direktno odgovorno za lični “uspeh” N-gage u mom slučaju imala je odluka da N-gage pazare i dva moja dobra prijatelja – samim tim 1 na 1 okršaj u FIFI u kafiću, parku, na letovanju ili gde god “zaorao” je put ka tome da N-gage makar u našem mikro-balonu bude prisutan još jako dugo. Šta više, nevezano za pisanje ovog teksta, skoro sam proveravao i ispostavilo se da sam N-gage imao u periodu između 2003 i 2009 godine.  A koliko često danas menjamo telefone?

Nokia je kasnije izdala N-gage QD, koji je doneo nekoliko zgodnih ispravki – slot za igre nalazio se sa donje strane, peti klik na kontrolnom četvorosmernom dugmetu bio je zapravo izdvojen sa strane (Nokia nije baš znala najbolje da reši taj pritisak “unutra” pa je ovo rešenje bilo definitivno bolje) a najvažnije od svega, zvučnik je prebačen na prednju stranu pa se N-gage nije morao držati “sa strane” (kao “tako”) dok razgovarate, što su mnogi zamerali ovom telefonu. No, QD mi se nikada nije dopao pa nisam ni razmišljao o upgradeu. 

King of Fighters Extreme

Kad smo kod N-gage, treba pomenuti i KoF Extreme, jedinu solidnu tabačinu za N-gage. Iznova, glavni razlog uspeha bila je mogućnost igranja protiv živih protivnika. 

Deus Ex

BIću iskren, ovo je jedina igra koju sam namerno ostavio za kraj odnosno jedina igra kojoj sam unapred odredio mesto gde će se naći. Kao veliki fan System Shocka i naravno nastavka System Shock 2 (a koje su iz devedesetih pa ih nema na listi) jedva sam dočekao novo čedo Vorena Spektora. I nisam se razočarao. Deus Ex, ispostaviće se, spada u jednu od najboljih igara ikada a i na mojoj ličnoj listi kotira se izuzetno visoko, možda čak i na poziciji najbolje među najboljim. Nema se šta puno reći osim da je morate odigrati ako već niste, a ako jeste, onda znate o čemu govorim. Žal ostaje za tim što je Invisible War razočarao i nije ispunio očekivanja, pa je žeđ utoljena tek skoro deceniju kasnije sa Human Revolution, koji opet nije ni prineti originalnom naslovu iz 2000 godine.

U domenu kompleksnosti, priče, RPG elemenata, na kraju krajeva i više različitih završetaka, Deus Exu nema premca tačno ni dve decenije kasnije. Ne mogu da kažem da bi mi smetao rimejk, ionako su oni popularni u ovo doba, a evo i Elon Musk je stavio avatar iz Deus Ex na svoj profil (ne ulazim u opravdanost tog poteza).

Deus Ex sam inače verovatno odigrao “najbrže” kada gledamo utrošeno vreme odnosno intenzitet igranja. Šta više, obrnuo sam i sve završetke. Kao što rekoh, u to vreme piraterija je bila na vrhuncu, tako da sam svakako odigrao pirata, ali sam nekoliko godina kasnije, na putovanju Evropom, naleteo na prodavnicu starijih igara, muzike i filmova. A tamo, među kutijama igara, original zapakovani Deus Ex!

A koje su vama igre obeležile dvehiljadite?

Comments
Play!Zine - preko 14 godina potpuno besplatan profesionalni gejming časopis na srpskom jeziku. Svakog meseca u digitalnom PDF formatu na preko 100 strana očekuju Vas opisi aktuelnih igara, intervjui, editorijali, recenzije hardvera, novosti sa domaće scene i brojne druge zanimljivosti iz sveta gejminga. A dok čekate novi broj časopisa, tu je i naš sajt - www.play.co.rs , gde vas svakodnevno obaveštavamo o svim aktuelnostima, novostima i zanimljivostima iz industrije video-igara. Naš moto je profesionalnost i posvećenost istraživanju, kako bi za vas doneli uvek najinteresantnije i dobro informisane vesti. Želimo dobrodošlicu svim starim i novim fanovima!

O nama:

PLAY! Zine

Adresa redakcije:

Vele Nigrinove 2/1
Beograd

Kontakt:
redakcija@play-zine.com

Prijatelji:


Play!Zine 2006-2019

To Top